Smatra se da je život u ovom djelu univerzuma, tj. u našem svijetu, težak po pitanju samorealizacije zbog gustoće mehaničkih zakona, što znači da je napredak spor i traži napor. Kako napredujemo oslobađamo se mehaničkih zakona i sve manje smo ograničeni, odnosno sve manje neki zakoni koji djeluju u svijetu ne djeluju na pojedinca koji se usmjerava prema samorealizaciji. Apsolut vibrira najbrže dok nivoi na kojima mi vibriramo imaju veliku gustoću.

Nikola Tesla u svojim istraživanjima puno je pažnje pridavao frekvenciji, odnosno uvidio je da sve oko nas vibrira i da bit leži u korištenju tih vibracija kao i njihovom preusmeravanju. Mantre, poput, Om, govore o toj višoj frekvenciji. Samkhya govori kako se ovaj svijet manifestira u tri gune a čovjekovo poistovjećivanje s njima stvara egoizam, gdje čovjek umišlja da on djeluje ili stvara.

Zbog poistovjećivanja ljudi stvaraju sliku svijeta na temelju onoga što su naučili od društva, obrazovanja i roditelja. Emocije čovjeka koji odbija samorealzaciju sliku svijeta stvara na temelju negativnih emocija. Bez obzira što mislili, 80 posto misli je negativno, a one vibriraju gusto i stvaraju programe ili obrasce ponašanje koji se manifestiraju stvaranjem mehaničkih zakona.

Uobičajena ljubav u čovjeka je takva da jednu stvar voli drugu mrzi. Onaj koji istinski voli taj može biti, može djelovati. Mi volimo jer se u nama stvaraju emocije koje su izazvane tuđim emocijama a pokrenute su iz instinkta. Dopuštamo sebi da na nas utječe sve s čime smo okruženi i na taj način živimo u stvarnosti koja nas odbija ili privlači, a ljubav između muškarca i žene obično je prepunu negativnih emocija i potrebe  za dominacijom upravo jer vanjske situacije utječu na nas i nemožemo shvatiti da smo stalno pod utjecajem vanjskih agensa koji upravljaju našim ponašanjem. Negativne emocije ljudi prikrivaju uglađenošću maske skrivajući svoju razočaranost. Ego se tako inspirira negativnim emocijama na temelju kojih stvara sliku stvarnosti. Čovječanstvo svoju inspiraciju traži u niskim strastima, gnjevu, zavisti, ponosu, oholosti i mržnji. Iz toga stava onda gradi kvazi humanizam, negativnu intelektualnost, odnosno da li ste možda čuli intelektualce da govore optimistično o svijetu? Čovjek svijet doživljava tako da se zadovoljava određenom količinom zadovoljstva i uživanja gdje se smatra da samorealizacija jest nešto što mu je nepotrebno. Stanje zadovoljstva nas sprječava da težimo višim nivoima svijesti. Zadovoljstvo nam služi da zaboravimo na smrtnost i užase, odnosno stvaramo lažnu iluziju o svijetu i time smo podložni prepuštanju, gdje nesvjesni sadržaji, pošto ih se odbija osvijestiti, preuzimaju vodeću ulogu i malo pomalo stvaraju neosviješteni sadržaj u obliku totalitarizma. Mi u procesu odrastanja učimo kako biti neprihvatljivim, kako sebe odbacivati i kako biti netko drugi. Potpuno se odvajamo od sebe postajući socijalno zavisni od sustava u kojem smo osobe kakvo društvo želi od nas. Društvo stvara pseudo ja koje nam se nameče da budemo netko drugi, kako bi se obranili od sebe samih i kako bi sebe predstavili kao protivnika, gdje započinje neuroza jer odbijamo sebe.

Vraćanje sebi ili prirodi jest proces u kojem ponovno učimo kako biti prirodan a ego koji je nastao procesom odgoja postaje pasivni element u nama i on više nema glavnu funkciju potiskivanja pravog ja ili Jastva. Ego podržava kulturu i nasljedstvo civilizacije jer oni su umjetni kao i sam ego. Dakle, civilizacijske tekovine samo su smetnja u osobnom razvoju jer što je dobroga donijela civilizacija osim uspješnog ili neuspješnog potiskivanja a onda i stvaranja pseudo ja ili stvarnosti u kojoj smo izgubili prirodnost poput smijeha koji je nestao s lica ljudi, odnosno autocenzura pravilo je pseudo ja. Naš zadatak je kako balansirati našu bit i ego, odnosno stvaranje tog balansa  moguće je stvoriti zdravu podlogu za samorealizaciju.

Nikola Žuvela